Na sastanak u Blagaj stižemo s trideset minuta zakašnjenja, no Al uz veliki osmijeh na našu ispriku odmahuje rukom i govori ''nema problema''.

''Naučili smo se na fleksibilnost ljudi ovdje, nešto slično kao i u Španjolskoj, u kojoj se pod normalnim uzima i nedolazak na dogovoreni sastanak'', govori nam simpatični Englez otvarajući vrata svog doma u Blagaju.

Nešto kasnije, sjedeći na terasi u njihovom vrtu, s pogledom na bazen, Al i njegova supruga Leane, objašnjavaju nam kako je upravo taj opušteni način života, suprotno od onoga na što su naviknuti u Engleskoj, prevagnuo u odluci da, nakon što su proputovali gotovo čitavu Europu, odluče ostati upravo ovdje.

Vrijeme Brexita

U vrijeme dok se Engleskoj događao Brexit, odlučili su se otisnuti na putovanje u kojem će u svim europskim zemljama živjeti po nekoliko godina te tako provesti vlastito istraživanje i pronaći mjesto koje je stvoreno upravo po njihovim mjerilima.

''Stavili smo sve što imamo u automobil i krenuli na putovanje. Najduže smo se zadržali u španjolskoj Malagi. Tu smo proveli četiri godine i ta nas je zemlja oduševila'', govori i dodaje kako je cijeli projekt bio ideja njegove supruge.

Foto: Denis Kapetanović / Bljesak.info / Odluka je pala: Ostajemo u BiH, govori nam Al...

Nakon Španjolske su živjeli i u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Albaniji, a vrijeme korone ih je 'zateklo' u Litvi. Nakon te stanke, na koju su bili prisiljeni zbog činjenice da je i cijeli svijet stao, put ih je odveo u susjednu Hrvatsku, točnije u Imotski.

''Krajolik nas je oduševio. No Hrvatska je već članica Europske unije i cijene su tamo i tada bile poprilično 'paprene' pa smo nastavili sa svojom malenom turnejom. Posjetili smo Maribor u Sloveniji i negdje oko 2018. godine smo se zatekli u Hercegovini, točnije u Blagaju'', objašnjavaju nam kako je izgledao prvi susret s našom zemljom.

Oduševljenje u Blagaju

U Blagaju su proveli mjesec dana i jedno drugom su obećali kako će se zasigurno vratiti u ovo mjesto.

''Bila je jako topla jesen i zaista smo bili oduševljeni svim. Bojama i ljudima. Priroda je savršena, klima, životni stil, ljudi također. Slično je kao i u Španjolskoj, ljudi su opušteni, nema nikakvog pritiska i stresa, što nas je kupilo na prvu. Zatim je uslijedilo razdoblje korone. No, nasreću, uspjeli smo ispuniti dana obećanja i vratiti se u vašu zemlju'', objašnjava nam simpatični par.

Povratak u BiH dogodio se u rujnu 2023. godine. Nisu u početku, kako govore, imali ideju ostati dulje. Plan je bio zadržati se tri mjeseca. No, nakon samo provedena tri dana ovdje, odluka je pala.

''Otišli smo u Ured za strance i pitali ih 'kako možemo ostati zauvijek u ovoj zemlji'. Rekli su nam da postoje dvije opcije, jedna je vjenčati se za nekog domaćeg, odnosno bh. državljanina, a druga je pokrenuti svoj vlastiti posao. Odluka je bila jasna, nakon razgovora s našim odvjetnikom odlučili smo pokrenuti kompaniju'', govori Al.

Leane je po struci psihologinja koja surađuje s brojnim firmama iz Engleske, odnosno s njihovim uposlenicima na polju mentalnog zdravlja.

Žena šef, suprug uposlenik

''Imala sam dobre kontakte, a kako nam je vrijeme korone donijelo tu prednost online rada, odlučili smo je iskoristiti. Radim s uposlenicima o načinima kako zadržati svoju produktivnost i očuvati mentalno zdravlje na radnom mjestu. Pokrenuli smo firmu u kojoj sam ja direktorica a Al je moj uposlenik'', objašnjavaju.

Foto: Denis Kapetanović / Bljesak.info / Leane je pokrenula svoju firmu, Al radi za nju...

Al doprinosi u polju marketinga, obzirom da je to njegova poslovna pozadina, ali i po pitanju nekretnina jer je to jedna od njegovih specijalnosti. Pokrenuli su i dva podcasta, jedan se oslanja na marketing, a drugi donosi njihove pustolovine s brojnih putovanja.

Navode kako pokušavaju naučiti što više o našoj zemlji, te da ih oduševljava činjenica kako je na ovom mjestu isprepleteno više vjera i kultura.

''Naravno, svjesni smo i da se dogodio rat, te i da danas neke stvari ne funkcioniraju 'glatko', no mi pokušavamo učiti što više. Jedna od ključnih stvari je također što mislimo da je BiH, Hrvatska prije 15-ak godina. Ono što se dogodilo u Hrvatskoj, naročito kad uđete u EU, dogodit će se ovdje za 15-ak godina. Prelijepa stvar u vašoj zemlji jeste što ne morate putovati mnogo kako bi doživjeli različita iskustva. Na sjeveru je dosta industrijskog, što nas podsjeća na Manchester, naš rodni grad, dok južni dio odiše Mediteranom kojeg obožavamo. Odemo u Sarajevo, osjećaj je poznat i uzbudljiv, odemo na sjever u planine, savršena brda i šume. Osjećamo se razmaženo jer možemo u samo nekoliko sati doživjeti toliko različitih iskustva, a da i ne izađemo iz jedne zemlje. Španjolska je bila prelijepa, no primjerice, mi smo živjeli u Malagi, te nam je trebalo 12 sati da se vozimo do određenog mjesta'', objašnjavaju.

Ostanak u BiH je za njih već gotova odluka. Početkom ove godine su krenuli s tečajevima jezika, sada već znaju ono osnovno. Mogu kažu, naručiti kavu i sporazumjeti se u trgovini. Nakon pet godina boravka ovdje plan je aplicirati za stalno državljanstvo, a u međuvremenu traže savršenu lokaciju za dom koji će biti u njihovom vlasništvu.

''Sviđa nam se ovaj dio oko Bune, Malo polje, te dio prema Žitomisliću. Priroda je fantastična i uvijek, u našim druženjima, pitamo domaće koju lokaciju bi oni izabrali za kupovinu'', navode.

Gdje su najbolja vina?

Slobodno vrijeme provode u prirodi i šetnjama uz rijeku Bunu sa svojim psom Peanuts, kojeg su udomili u Španjolskoj.

''Ovo je udomljeni pas koji je najviše proputovao'', govore nam u šali.

Uživaju i u vinima, što je također jedan od veliki pluseva, za ostanak ovdje. Na upit gdje su vina najbolja, složno odgovaraju: ''Crna u Španjolskoj, bijela u Hercegovini''.

Foto: Denis Kapetanović / Bljesak.info / Psa imenom Peanut udomili su u Španjolskoj...

Kao jedini minus koji bi izdvojili jeste onaj birokratski. Začuđeni su količinom papirologije koja im je bila potrebna tijekom registriranja vlastite firme, te procedura oko ostanka u našoj zemlji.

''Primjerice, morali smo predati potvrdu o nekažnjavanju iz Engleske, gdje je sve digitalno, i online smo dobili certifikat koji ima kod za provjeru našeg dosjea. Odnijeli smo to ovdje i tražili su od nas da bude ovjereno pečatom, mi smo im rekli da to više i ne postoji u Engleskoj. Zatim su nas uputili u Ambasadu, otišli smo ponovno u Sarajevo, u kojoj smo na našu potvrdu dobili pečat. Ipak, trudimo se biti pozitivni i više smijati takvim stvarima, nego praviti pritužbe. U konačnici, mi smo gosti u ovoj zemlji, i tu smo da poštujemo pravila koja postoje'', govore.

Mentalno zdravlje

Na naš upit, ali i upite svojih prijatelja i obitelji, kako to da su odlučili upravo za BiH, odgovaraju: ''Obzirom na našu sklonost putovanjima, shvatili smo kako u ovoj zemlji u dva sata putovanja možete iskusiti brojne različitosti, i to nas je osvojilo. Mi kažemo da smo napravili istraživanje i to je naš izbor. U posljednjih deset godina proputovali smo 48 država. Mnogi kažu da bi željeli živjeti u Engleskoj, jasno nam je to, no prije svega, Engleska je jako skupa. Šalica kave je oko 4-5 funti, i kvaliteta života je loša. Ljudi su nesretni, ni politika nije ništa bolja. Znamo da je ovdje politika loša, no i gore nije ništa bolje. Dosta je tenzija i kompleksnosti. Briljantno je to mjesto, no postoje životna očekivanja koja su strašna. Rad je prioritet, a život je na drugom mjestu. Mentalno zdravlje ljudi je dosta loše, balans koji smo dobili kad smo se preselili je neprocjenjiv. I dalje je rad važan, no nije sve'', govore.

Objašnjavaju kako se u Engleskoj dosta ulaže u materijalne stvari, skupe automobile, nekretnine…s mišlju da te upravo takve stvari čine sretnim.

''U konačnici, završiš radeći za velike kredite, s onim što si mislio da te čini sretnim, a u biti si nesretan. Ovdje ljudi ne brinu toliko za materijalnim, prioritet su im prijateljstvo, obitelj, zajednica, druženje i to je sasvim drugačiji životni stil. Ovdje možemo u sred dana zastati i popiti kavu, dok bi tamo bili promatrani kao ljenčine, da smo neuspješni jer ne radimo sedam dana u tjednu. Ljudi su ovdje vrijedni, ali znaju i uživati u svom vremenu'', zaključuju.

Iako im nedostaju obitelj i prijatelji, govore kako istovremeno jedan dio njih želi da što više ljudi zna za ovo mjesto, a onaj drugi da ne sazna nitko.

''U protivnom, bit će ovdje previše bučnih Engleza, a upravo od njih smo i pobjegli'', govore.